Josip Lisak zvani „ Biser“ u svojoj rodnoj kući u Humu Stubičkom br. 75 u Gornjoj Stubici, koju je sagradio njegov otac Juraj davne 1947.godine, u kojoj je sa suprugom Ivankom i živio dvadesetak godina, u kojoj je proveo svoje djetinjstvo i mladost i uz nju ga vežu mnoge lijepe uspomene.
Dvije prostorije preuredio je i namjestio starim stvarima ,od kojih je mnoge naslijedio od svojih predaka, a mnoge skupio po selu. Želeći starinske predmete, s kojima su naši stari radili i živjeli prije stotinu i više godina, otrgnuti zaboravu, odlučio je napraviti pravi mali etnomuzej.
„Tko slučajno naiđe i vidi što sve imam , ne može se načuditi i nadiviti tome. Mnogi žele i kupiti pojedine primjerke, no to nije na prodaju. Naša je želja da ovamo dođu ljudi, posebno djeca i vide s kakvim se alatima nekada radilo, iz kakvih se zdjela nekada jelo,kakvu odjeću nosilo“.
Tako posjetitelje na ulazu u kuću dočekuje natpis „Etno muzej u ovoj kući , u zagorskoj hiži, od 19.stoljeća,Gornja Stubica,Hum Stubički“. Vani su izloženi strojevi kojima se nekada vršilo žito, a iznad njih je natpis „Ovime se radilo u 19. stoljeću“.

Josip Lisak kaže da su ti strojevi stariji od stotinu godina. Tu su i dvije starinske kočije i fijaker. U kući se doista može vidjeti niz alata, od starih pila, stari kameni žrvanj za mljevenje žita , volovski jaram star 150 godina,,domaćeg platna, nošnji, do korita kojim se nekada valjalo platno umjesto današnjih glačala , tu je i mišolovka stara više od 50 godina, zdjele iz kojih se nekada jelo i drugog. Izradio je i sušaru za šljive, kruške i jabuke kakve odavno u Zagorju ne postoje. Jednu je prostoriju posvetio starim zanatima pa tako znatiželjnici mogu razgledati stari tkačlački stan, no Lisak otišao je i korak dalje pa je izradio i ljude,obukao ih u narodne nošnje kako bi vjerno dočarao nekadašnji način života.Tako se tu može vidjeti zagorske muže kako kuju željezo, prešaju grožđe, žene koje predu.
“Jedno je vidjeti stari alat i zamišljati što se sve njime moglo raditi, a drugo je pomoću ljudskih figura u prirodnoj veličini pokazati kako se to radilo“,kazao je Josip Lisak.U drugoj prostoriji su smješteni starinski krevet, stol,kolijevka,ormar kojeg krase dijelovi stare zagorske nošnje.

Djeca iz osnovnih škola česti su mu gosti i tu pohađaju školu u prirodi. Bila su djeca Područne škole Hum Stubički i Osnovne škole „Matija Gubec iz Gornje Stubice, djeca iz osnovnih škola Zagreba, te čak iz Kaštela pokraj Splita. Ivanka i Josip kažu kako su djeca bila oduševljena viđenim, posebno prirodnim ljepotama i prekrasnim zelenim prostranstvom pitomoga gornjostubičkog sela.